Intervju s profesoricom velikog srca – Anom Benković koja je u svoj dom nesebično primila izbjeglu obitelj iz Ukrajine

1. Što Vas je potaknulo na tako velikodušan čin?
"Poželjeli smo pomoći ljudima s obzirom na to da imamo uvjete. Muž i ja smo pomislili da bismo mogli pomoći ljudima koji su izgubili svoj dom."

2. Jeste li odluku donijeli sami i kako su reagirali ostali ukućani, tj. jesu li Vas podržali?
"Muž i ja smo zajedno odlučili, a djeca su bila oduševljena. Bili su sretni da će imati nove prijatelje s kojima će pričati na ukrajinskome."

3. S kime ste stupili u kontakt nakon što ste donijeli odluku?
"Stupila sam u kontakt s Franjevcima na Ksaveru, oni su već primili oko 30 izbjeglica iz Ukrajine."

4. Koliko ste osoba i koje dobi primili u svoj dom?
"Primili smo tri osobe; baku, majku i kćer."

5. Iz kojega je grada obitelj koju ste primili?
"Iz grada Svatove."

6. Kako se sporazumijevate? Znaju li oni engleski i/ili razumiju hrvatski?
"S obzirom da ne znaju engleski, ni njemački, najveća nam je pomoć google translator. Tek svaku 20 riječ možemo razumjeti, komunikacija nije baš jednostavna."

7. Kako se osjećaju u Hrvatskoj? Sviđa li im se ovdje?
"Vodili smo ih u Samobor i komentirali su kako ne mogu vjerovati u kakvim lijepim mjestima živimo. Kod njih je sve građeno betonskim blokovima, u tzv. brutalističkom stilu."

8. Koji su im planovi za budućnost? Planiraju li se nakon završetka rata vratiti u Ukrajinu?
"Nemaju nikoga u Ukrajini, a već im je drugi put uništen dom. Ne misle se vraćati, već im je plan ostati ovdje u Hrvatskoj."

9. Što biste poručili ljudima koji imaju materijalne mogućnosti, a možda se još uvijek dvoume hoće li ponuditi smještaj izbjeglicama iz Ukrajine?
"Poručila bih im da ne razmišljaju previše, jer što više razmišljaju - pronalaze više izgovora zašto ne primiti obitelj. Neka otvore širom vrata svojih kuća."

Razgovarale: Ema Adanić i Lucija Josipović, 7. b