Jednog ranojesenskog jutra, točnije 25. rujna, napokon je došao dan kojeg su naši đaci iščekivali još od ljeta – polazak u Školu u prirodi na Sljemenu.  Roditelji su postavljali zadnja brižna pitanja prije polaska, a učenici su brzo i kratko odgovarali žureći se da uđu u autobus. Uzbuđenje je bilo veliko, baš kao i njihove oči kad su napokon ugledali Dom Crvenog križa.

Djeca u planini, bez roditelja – tako zvuči početak većine dječjih pustolovnih romana, a niti ova naša pustolovina nije daleko od toga. Svako hodanje uskim putevima dok im pod nogama šuška lišće, učenike je nanovo  zaintrigiralo na ono što ih sljedeće čeka. Prvotno je to bio rudnik Zrinski do kojeg smo se probijali kroz rijetku maglu u šumi i osluškivali svaki šum i zvuk u daljini. Prava jesenska  avantura! Učenici su napeto ulazili u rudnik očekujući nalet šišmiša ili gmazova, no dočekalo ih je toplo i ugodno vodstvo uz zanimljive priče o rudniku.

Druga šuštava šumska staza, prilično strma i visoka, vodila je hitre nožice do najvišeg mjesta u Zagrebu – OIV tornja Sljeme koji s vidikovca pruža panoramski pogled na Zagreb i Zagrebačku županiju. Tražili smo u daljini našu školu, kuću, bakin vinograd, gledali kako Sava valovito gmiže između obronaka i nestaje u daljini. Pod jarkim suncem uz pirkanje vjetra, uživali smo u sladoledima dok nam se pod nogama pružala panorama našega voljenoga grada.  

Naravno, kakva bi to šumska avantura bila bez tajnog skrovišta? Livade usred šumskih obronaka su bile pravi izvor dječje mašte. Mogao se čuti zvižduk s Medvednice koji je dozivao dječake da priskoče u pomoć pri nošenju većih i debljih grana kako bi šumska kućica što prije bila gotova. Svi su sudjelovali gradeći svoje tajno skrovište. Djevojke su tražile svjetlucavo kamenje i istraživale različite boje i teksture u nadi da će pronaći kristal, srebro ili pak zlato za svoj nakit.  

A ni vrijeme provedeno u domu nije prošlo ništa manje avanturistički. Nastava se odvijala na otvorenom, zadaci rješavali na krevetima, učilo se kroz iskustvo. Na radionicama su upoznavali kemiju i astronomiju kroz pokuse, dok su se sa studenticom Jelenom družili na radionicama o prirodi i večernjim programima. Ondje smo pokazali svoje talente, plesne pokrete i najluđe odjevne kombinacije. Zabavi nije bilo kraja sve do „kasno“ u noć. Čak i tada su se ponegdje mogla čuti šaputanja u mraku o novim simpatijama i šumskim pustolovinama, dok neki ne bi mogli niti dovršiti rečenicu, već bi utonuli u dubok san.

Roditelji su s nestrpljenjem čekali zvono na telefonu ne bi li čuli štogod novo o sljemenskim dogodovštinama i jesu li njihova dječica oprala zube i obrisala tanjur graha sa zadnjom koricom kruha. U šumi ne valja biti gladan, a još manje slabo odjeven. Sigurno bi roditelji bili ponosni kad bi saznali da su svi fino jeli i dobro se odijevali imajući na umu riječi njihovih majki. 

Učenici su dolaskom pred školu nakon petodnevne šumske pustolovine imali srca prepuna doživljaja, no ta su se srca još više ispunila i preplavila emocijama kad su napokon uronila u dugo očekivane zagrljaje svojih mama i tata. Osmijehe tada nitko nije skidao s lica, a vjerujemo da ni pustolovine i uspomene sa Sljemena  neće iskliznuti iz sjećanja, nikada.

Fotografije kako smo se zabavljali pogledajte klikom na OPŠIRNIJE.