Već niz godina razmišljam o odlasku u Cenacolo. Od prvoga puta kada sam čula za tu zajednicu, a bilo je to davno, još na fakultetu, u meni se probudila želja vidjeti kako žive i kako se bore oni koji su dotaknuli dno života.

Želja se još vise probudila kada je na jednom od aktiva o tome pričala nasa voditeljica vijeća Mirjana Novak. Ona je osobno vodila učenike i tako nam svima pokazala lijep primjer kako raditi s učenicima. Pomislila sam: " Pa mogla bi i ja to sa svojim učenicima..."

Na samom početku pojasnimo ukratko o kakvoj se zajednici radi. Radi se o zajednici koja liječi ovisnike o drogi. Zajednicu je osnovala s. Elvira u Italiji, koja je osjetila potrebu pomoći tim marginaliziranim ljudima. Takve zajednice su se proširile po čitavom svijetu; samo u Hrvatskoj ih ima nekoliko, a među poznatijima su one u Vrbovcu, Varaždinu, Dalmaciji. Ovisnici koji dođu u takvu zajednicu liječe se uz pomoć molitve i rada. Uz Božju pomoć i providnost liječe svoju dušu i tako se polako, postupno odvajaju od lošeg načina života.

Osobno volim "terensku nastavu" i smatram da učenici puno (moralno, kulturno, duhovno, vjersko) mogu naučiti kroz takav način rada s djecom (od ponašanja u busu do ponašanja u nekom prostoru koji posjetimo, ne moramo ni spominjati koliko na njihovu dušu utječu rijeci, informacije, svjedočanstva, primjeri s kojima se susretnu) i koliko duhovnoga upiju.

Ove god u rujnu upisala sam u kurikulum predviđeni posjet u mjesecu studenom za učenike OŠ Iver u Cenacolo u Vrbovec. Prosinac je mjesec posvećen borbi protiv ovisnosti, vjeroučenici u svom programu na nastavi obraduju teme ovisnosti, pa se tako sve skupa poklopilo. Ako još nekome nije poznata zajednica Cenacolo, onda ce vam sigurno biti poznata po živim jaslicama i njihovim igrokazima ispred katedrale u božićno vrijeme.

Prije samog izleta organizirali smo u školi prikupljanje osnovnih prehrambenih potrepština, u čemu su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda i svi djelatnici škole. Dosta se toga skupilo i ovim putem želim zahvaliti svim roditeljima Sesvetskog Kraljevca i Dumovca na otvorenim srcima i sudjelovanju u akcijama škole, kao i mojim učenicima i kolegama. Hvala Vam u ime onih kojima smo pomogli! A ja osobno zahvalit ću Duhu Svetom koji mi otvara vrata svjedočanstva vjere.

Jednog petka nakon nastave pun autobus učenika u pratnji četvero profesora krenulo je na put za Cenacolo. Bili smo oduševljeni krajolikom i kućom (dvorcem) u kojem ti mladi žive. Prvo smo se smjestili u jednu dvoranu gdje smo pogledali kratak isječak filma o s. Elviri i zajednici Cenacolo. Nakon toga trojica momaka svjedočila su o svojim životima. Učenici su pozorno upijali svaku njihovu riječ. Pričali su o roditeljskoj ljubavi, o pravim vrijednostima života, o smislu života, o traženju rješenja vlastitih problema u ovisnostima – koja su im stvorila još vise problema. Svi smo bili dirnuti i poneseni njihovim riječima. Momci su pričali o radu i molitvi, vjeri i želji za promjenom, Božjoj providnosti koja im uvijek pomogne, a njihovoj duši da snagu za dalje. Razgledali smo dvorište u kojem imaju domaće životinje o kojima sami brinu te šator u kojem organiziraju raznorazna druženja.

Prije i poslije posjeta na satovima vjeronauka smo se pripremali i upoznavali sa zajednicom, pričajući o njoj, gledajući što ima na internetu o njima, iznoseći svoje dojmove kroz razgovor ili sastavak.

Završit ću riječima:

Čini dobro jer ćeš pomoći onima kojima je tvoja ruka potrebna, a ti ćeš postati bolji, i tvoja okolina u kojoj jesi postat će bolja, i tvoja obitelj postat će bolja… sve oko tebe postat će bolje! Bog je ljubav: otvori mu se i on će ti otvoriti putove svoje…

Mirela Rod-Slipčević