Osnovna škola Iver

Dragi osmaši, sretno i hrabro naprijed!

Oglasilo se i zadnje školsko zvono još jedne zanimljive školske godine.

Nekima samo običan nagovještaj ljetnog odmora prije povratka u iste, poznate školske klupe, a nekima završava jedno poglavlje života koje će zauvijek pamtiti.

Naši osmaši prva su generacija originalnih Iverovaca. Ispratili smo dva razredna odjela, 8. a i 8. b razred. Osim što su prva generacija koja je započela i završila svoje osnovnoškolsko obrazovanje kod nas, posebni su i po svojoj dobroti, uzornom ponašanju, duhovitosti i postignućima. Ovdje ima talentiranih mladih glazbenika, sportaša, sudionika u raznim natjecanjima, odličnih govornika, mladih novinarskih nada, perspektivnih kuhara i tko zna kakvih još skrivenih talenata. Što još reći o njima? Nisu imali sreće jer im se, kao i ostaloj djeci njihova uzrasta, epidemija uselila u život taman kad su trebali proširiti svoje horizonte odlascima na brojne izlete i ostale oblike izvanučioničke nastave, a da ne pričamo o tome da su se morali snalaziti s online nastavom „kao veliki” dok su još zapravo bili mali. Sve su to naši osmaši sjajno i junački izdržali.

I konačno, u travnju su imali fantastičan maturalac! A zatim, punom snagom naprijed jurišali na kraj osmog razreda da bi se u nadolazećim danima otisnuli u svijet kao mladi srednjoškolci.

14. 6. 2022. našim su osmašima dodijeljene diplome i za učenika generacije proglašen je Adrian Stipić, učenik 8.B razreda. Kako i sami kažu, ta je svečanost bila lijep uvod u malu maturalnu večeru u Taverni Kraljevec. Sloga, zajedništvo i pregršt zabave obilježili su i ovu večer, a te će odlike ove generacije učenika zauvijek ostati na srcima naših osmaša i njihovih učitelja kao sjajni vez za zauvijek...

Završni govor osmaša (govor je držala Nikolina Bošnjak) :

„Poštovani učenici, učitelji, roditelji! Poštovana ravnateljice!

Pripala mi je čast da vam se u ime cijele generacije zahvalim.

Učimo posljednje gradivo, zbrajamo uspjehe i neuspjehe, prihvaćamo postignuto. Zatvaramo posljednju stranicu osnovnoškolskog obrazovanja. Nakon osam godina učenja i mučenja, smijeha i plača, slaganja i neslaganja, miješaju se u ovome trenutku radost i tuga.

Radost – jer idemo naprijed, čeka nas srednja škola, postajemo odrasliji i sebi važniji.

Tuga – jer se rastajemo od osnovne škole, od prijatelja, od profesora i onih naših školskih klupa ispod kojih smo kradom pisali imena svojih simpatija.

Bilo je tu i suza – nekad radosnica, a nekad zbog nepravde, loših ocjena i svađica kojih nije trebalo biti. Ali sve te situacije u kojima smo se nalazili s našim profesorima i roditeljima pomagale su nam i još pomažu da se oblikujemo u prave osobe.

Hvala roditeljima koji su nam uvijek bili podrška u svemu. Hvala im na njihovoj upornosti, strpljivosti i vjeri u dok nas izvode na pravi put.

A vi, dragi razrednici i profesori, vi ste bili naši vođe, prvi i najbolji sugovornici na putu odrastanja. Vodili ste nas, podržavali i pratili naš rast. Svaki od vas izgradio je jedan dio nas i doprinio da postanemo to što jesmo u ovome trenutku. Obogaćivali ste nas svojim iskustvom, svojim znanjem proširivali ste naše znanje. Hvala vam od srca što ste nas učili kako da postanemo zreliji, jači, pametniji, bolji ljudi. Hvala što ste bili tu za nas i kad je bilo teško. Hvala na znanju koje ste nam prenijeli i koje ćemo, neki više, a neki manje, primjenjivati na svojem putu.

Dragi moji prijatelji i učenici, krećemo u novi svijet, novi život. Čekaju nas novi izazovi, zadaće, usponi i padovi. Pred nama je važan ispit. Ispit spremnosti i zrelosti.

Živite život kakav ste si zamislili. Što god da se dogodi na tom putu, želim vam hrabrosti i vjere u sebe.

Dragi naši profesori, možda će pod vaše okrilje doći generacije ljepših i inteligentnijih učenika, ali nikako ne i najboljih. Oni sada kažu hvala vam od srca i doviđenja!“

...mi, učitelji, dugo ćemo pamtiti uspjehe, radosti, šale i nepodopštine ovih izvrsnih mladića i djevojaka. Nadamo se da će se i oni u budućnosti sjetiti nas jer nema boljeg osjećaja nego biti dio nečijega odrastanja i znati da si utjecao na nekoga tko postaje sjajna, poštena, srčana mlada osoba.

Evo kako su se oni osvrnuli na posljednjih 8 godina:

„Kada sam došla u ovaj razred, svi su me lijepo prihvatili. Pamtit ću učiteljicu Mihaelu i predstavu u kojoj je glumila, a učenike iz svog razreda pamtit ću kao prijatelje. Drago mi je što sam bila u Osnovnoj školi Iver.” (Laura)

„U pamćenju će mi uvijek ostati nezavisnosložene i zavisnosložene rečenice.” (Ena)

„Iako sam došla tek početkom 8. razreda, Osnovnu školu Iver pamtit ću po slozi i veselju koje sam iskusila svaki dan s 8. b razredom. Imali smo i loših dana kada smo se svađali, no to je sve život i to sve prolazi. Jako mi je drago što sam došla u ovu školu i krenula u ovako divan, zabavan i lijep razred.” (Marisa)

„U svom osnovnom školovanju sam uživao, većina je profesora bila dobra. Na izletima smo se lijepo provodili. Iako nam je korona uskratila neke od najboljih izleta, profesori i osoblje škole trudili su se ublažiti nam nepovoljnu situaciju.” (Leon)

„Meni je ovo školovanje bilo super! Odlično sam se proveo uz zabavu, smijeh i odlaske na izlete. Jako mi je bilo lijepo!” (Josip)