Osnovna škola Iver
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
|
razredna nastava
|
dinamika školskog zvona
|
predmetna nastava
|
|
|
1.
|
8.00
|
8.45 (doručak 1. razredi)
|
|
|
2.
|
8.50
|
9.35 (prehrana 2.-4. razredi)
|
1.
|
|
3.
|
9.45
|
10.30 (prehrana PN)
|
2.
|
|
4.
|
10.40
|
11.25 (ručak PB)
|
3.
|
|
5.
|
11.30
|
12.15
|
4.
|
|
6.
|
12.20
|
13.05
|
5.
|
|
7.
|
13.10
|
13.55
|
6.
|
|
8.
|
14.00
|
14.45
|
7.
|
Informacije o školskoj liječnici:
Biserka Labavić, dr. med., spec. školske medicine
e-mail: biserka.labavic@stampar.hr
Franka Leko, med. sestra
e-mail: franka.leko@stampar.hr
Služba za školsku i adolescentnu medicinu; Sesvete - Ninska 10
tel. 01/2007 - 294
Radno vrijeme:
PARNI DANI (8.00 - 12.00)
NEPARNI DANI (14.00 - 18.00)
ŠKOLA JE NAŠA ĐAKA PUNA
SREĆA SE U NJOJ PLETE KO VUNA
I NIT DO NITI HALJA SE STVARA
PROTKANA ZLATOM ŽELJA I DARA…HEJ!
SVATKO JE OVDJE JEDNAKO VRIJEDAN
GLAVU GORE I TI SI JEDAN
BOJOM SUNCA SNOVI SE SJAJE
SRETAN JE ONAJ TKO SEBE DAJE
POMOĆ SE RADO K'O DUGA PRUŽA
MIRISOM KIŠE PROLJETNIH RUŽA
I IGRAJ SE, PJEVAJ, SVIRAJ I PLEŠI!
I TUŽNE IMA TKO UTJEŠIT'
OSTVARI SVE SVOJE SNOVE
GRADI HRABRO STAZE NOVE
I OBLAK SVI KAD' SVODOM PLOVI
ZA NAJBOLJU ŠKOLU IVER SLOVI, HEJ!
I….ISTINA JE PRAVA
V…VOLIM I KAD SPAVAM
E…EVO SRCEM CIJELIM
R…RADOST SVOJU DIJELIM
UVIJEK PAMTI RIJEČI OVE
NAJBOLJA ŠKOLA IVER SE ZOVE…X2
UVIJEK PAMTI RIJEČI OVE
NAJBOLJA ŠKOLA IVER SE ZOVE…X2
NAJBOLJA ŠKOLAAAA…IVER SE ZOVE!
Ponekad pomislim u sebi: „Ne, ja to neću moći!“ ili „Ja to neću uspjeti!“, ali uvijek sam imala trunčicu nade - „Možda ipak uspijem!“.
Iskoristila sam priliku da odem na prvo hrvatsko Međunarodno natjecanje paraplivača. Znala sam da će se tu natjecati osobe s invaliditetom. Kada sam god u životu vidjela takvu djecu, bake i djedove ili bilo koje druge osobe kojima je pomoć potrebna, to bi me tako dirnulo u srce da bih se skoro rasplakala. Ali ovdje je situacija ipak bila drugačija. Imala sam ulogu volontera, bila sam pomoćni sudac. Gledala sam tu djecu kako se trude, kako se bore, kako daju sve od sebe samo da uspiju i samo kako bi dokazali da oni nisu ništa manje vrjedniji od nas. Svi su oni imali različite poteškoće, ali ih to nije spriječilo u životu. Prihvatili su sebe i čvrsto rekli: „Neću odustati!“ . Svi smo punim srcem navijali za njih i bodrili ih. Njima je to bila potpora jer su znali da ih podržavamo.
Kada sam vidjela da i oni mogu, to mi je dalo dodatni vjetar u leđa. Odlučila sam i poput njih čvrsto rekla: „NEĆU ODUSTATI!“.
Marija Antunović, 7.a
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
