Osnovna škola Iver

Rad u školi bez humanitarnog rada, je kao rad na polju, bez plodova.  Katolički vjeronauk bez humanitarnog rada, je priča bez djela.  Cilj humanitarnog rada je odgojiti učenike kako bi jednog dana postali empatični i odgovorni građani Republike Hrvatske.

U želji da što bolje učenicima približim ono što pričamo na satovima Katoličkog vjeronauka, krenuli smo u razne humanitarne akcije i posjete različitim ustanovama.

Kroz ovih pet godina učenici su imali prilike posjetiti : Dom za nezbrinutu djecu sv. Terezije od malog Isusa, Obiteljski dom za starije i nemoćne Matić, Zajednicu Cenacolo, Pučku kuhinju sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga i Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir. Svake godine provodimo akcije Hrvatskog crvenog križa i Hrvatskog caritasa.

Svaki puta prije posjeta Domu za nezbrinutu djecu organizirali smo humanitarnu akciju u školi. Sakupljali smo odjeću, obuću, dječju kozmetiku, slatkiše, igračke i školski pribor. Učenici su, uz to što smo im darovali pun autobus svega, djeci u domu posvetili svoje popodne. Od prve godine odkada škola postoji, redovito posjećujemo dom za nezbrinute, tako da smo već do sada stekli nova prijateljstva i već nas svi s veseljem iščekuju i govore: „ Stiže nam Iver“. Naši učenici darujući ono što su i sami dobili besplatno, smijeh, veselje i ljubav; čine to da se djeca u domu osjećaju bolje i prihvaćeno od strane svojih vršnjaka. Kroz zajedničku igru i smijeh, vodile su nas riječi: „ Što god učiniste najmanjima, meni učiniste! „

Razmišljajući o ideji boljeg povezivanja s lokalnom zajednicom, došla je ideja posjetu Domu za starije i nemoćne Matić u S. Kraljevcu.  Već od nižih razreda, učenici posjećuju starije, kako bi imali osjećaj da njihova mala pomoć, dječji osmijeh, radost i veselje nekome puno znače. Za posjet domu za starije pripremo se tako da učenici nešto izrađuju: kao npr. ukrase za bor, stalke za svijeće, čestitke, kartice sa poticajnim porukama. U domu je uvijek veselo: red plesa, red pjesme,  red harmonike i šargije,red likovne radionice, red glume, red viceva i dogodovština najstarijih i djece. Divno je vidjeti kada neka bakica od 80,90 godina po prvi puta drži kist u ruci i sretna je zbog toga.

Čineći dobro, onima koji su dotaknuli dno života, čiji je život pao u ruke ovisnosti,a žele promjene, žele normalan život,dajemo vjetar u leđa. Učenici viših razreda kroz svjedočanstva štićenika Zajednice Cenacolo, slušaju i razmišljaju o životima mladih i shvaćaju da se ovisnost može dogoditi nekome u susjedstvu, mjestu,  srednjoj školi ili vlastitoj obitelji. Shvaćaju da takve ljude ne treba odbaciti, nego ih prihvatiti i pomoći im, jer njihove su duše najranjivije. Prije posjeta zajednici organiziramo sakupljanje hrane, zbog toga što se zajednica sama opskrbljuje i djeluje uz pomoć donacija.

O Pučkoj kuhinji sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, neću ovdje puno. O tome imate više u naslovu o filnatropiji.

Gluhoslijepe osobe su bile jedno posebno iskustvo za naše učenike i nas same. Sa udrugom Dodir došli smo u kontakt kako bi učenici osjetili kako je gluhoslijepim osobama i kako im mogu pomoći, ako ih susretnu na ulici, nekoj ustanovi ili shoping centru. Niži razredi su učili znakovni jezik i pjesmu na znakovnom jeziku sa kojom su nastupali u župnoj crkvi Isusovog uskrsnuća na priredbi sv. Nikole.Viši razredi su sudjelovali na dvjema radionicama sa gluhoslijepim osobama.Na tim radionicama uz pomoć različitih pomagala, osjetili su kako je biti bez osjetila vida i sluha, ili objeg. Organizirali smo likovnu radionicu na kojoj su učenici s povezima na očima izrađivali glinene radove. Učenici su bili oduševljeni kako su glinene radove napravili gluhoslijepi.

U školi već drugu godinu zaredom imamo Školske volontere. Naši učenici koji si međusobno pomažu u pisanju domaćih zadaća, učenju i socijalizaciji.

I za kraj, naš humanitarni rad širi svoje horizonte i nalazi nova područja svoga rada. Ove i naredne godine imamo u planu organizirati druženje sa Sportskim savezom osoba s invaliditetom i  Centrom za nerođeni život Betlehem.

Kao što nam Biblijski Hvalospjev ljubavi kaže: „.... kad bih sve jezike ljudske govorio....a ljubavi ne bih imao- ništa sam!“, naš moto je-darujući ljubav i mi postajemo ljubavlju ispunjeni.

Mirela Rod-Slipčević