Osnovna škola Iver

Susret literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo

Stvara(j)mo umjetnost…

Skupni scenski nastupi

Školske godine 2014./2015. bili smo tek u povojima i na svojim početcima, a već smo imali uspješno ostvarenje na županijskoj smotri LiDraNo. Dramsko-scenskom igrom „Vukovar u mom srcu” progovorili smo o bešćutnosti rata i pravu svakog djeteta na bezbrižno djetinjstvo. Učenike je pripremala učiteljica Ankica Kovač.

Kontrastni premaz dinamičnosti, snage i moći skupine nasuprot osamljenosti, boli, strahu, tišini i nemoći pojedinca, ostavio je snažan dojam u „Mjesečevoj sonati” s kojom smo nastupili na županijskoj smotri LiDraNo 2019. godine (mentorica Ankica Kovač). Prenijeli smo snažnu poruku o nenasilju.

Literarni LiDraNo

Zapažen uspjeh na županijskoj razini ostvarila je učenica Petra Mirić s novinarskim radom „Intervju s Jurjem Šebaljem” 2017. godine (mentorica Željka Vranaričić).

Intervju s Jurjem Šebaljem

Dana 19. 1. 2017. godine razgovarala sam s jedanaesterostrukim prvakom Hrvatske u rallyju, dobitnikom „Dijamantne kacige“ te osvajačem još mnogih titula, Jurjem Šebaljem. Juraj od 2004. godine vozi sa suvozačem Tonijem Klincem s kojim je doživio niz uspjeha, pobjeda, ali i poneki neuspjeh. Prije rallyja vozio je utrke „Krug“ i „Brdo“, no od samih početaka znao je da će se jednoga dana baviti rallyjem. Kada nema kacigu na glavi, Jura gradi terase, piše, planinari, putuje, snima emisiju za HRT2 te uživa u ulozi oca i supruga. Juraj je strpljivo i s osmijehom na licu odgovorio na sva moja pitanja. Tko zna, možda se neki čitatelj inspirira odgovorima i krene njegovim stopama. Nadam se da hoće.

Cijeli intervju pročitajte skeniranjem QR koda.

http://os-iver.skole.hr/kutak_za_ucenike?news_hk=5265&news_id=1675&mshow=271#mod_news

Jedna devetogodišnja djevojčica 2018. godine napisala je literarni rad o svojoj „Kući snova“ (mentorica Vlatka Sabolović). Njena je kuća bila posebna, što je prepoznalo i prosudbeno povjerenstvo koje je njezin rad poslalo na daljnje natjecanje. Karla Đukić danas je uspješna srednjoškolka, ali vjerujemo da se još uvijek sjeća svoje kuće iz snova. 

Kuća snova

Jako je… velika i slatka.

Nalazi se na vrhu brežuljka, na kraju grada. Svi je mogu vidjeti. Sagrađena je od: bijele čokolade, sladoleda od jagode, šarenih lizalica, čokoladnih krekera i kokos tortica. Ove kokos tortice su na krovu pa svi misle da je kod mene stalno snijeg. A nije…

A unutra… Unutra imam čokoladnu fotelju. Baš je ukusna.

Znate, ja se poslije ručka volim zasladiti.

A na kauču od bijele čokolade se odmaram. Na stolcima od tortice sjedim dok ručam, a stol je od izlizanog sladoleda. Još malo moram mijenjati taj namještaj. A kad je to sve tako fino pa ne mogu odoljeti. Jedan griz ručka, jedan liz sladoleda. Pa kako ne bi ponestalo namještaja. Tko bi mu odolio?

A u dnevnoj sobi… ispred televizora od marmelade i laptopa od meda gledam „Čistu ljubav“.

A imam i nešto posebno… čokoladni bazen. Toliko se često kupam da možda i na Olimpijadi završim.

A u teretani, pogađate, naravno, proizvode slatkiše.

Ja jako volim živjeti u svojoj kući iz snova i jako mi je drago da sam ostvarila svoju želju.

A onda, odjednom, glas, zvuk… što se događa, pitam se?

Karla, daj se požuri, znaš da moramo na put.

A da, opet sam zaspala…

Ali ja ću sigurno izgraditi svoju kuću iz snova i bit će slatka.

Jednom…

Karla Đukić, 3. b

Postoji li u literarnom stvaralaštvu ljepši trenutak od onoga kada nam pisana riječ oživi pred očima i svojim ticalima dotakne naše živote?

U tom trenutku dječak postaje razigrano jutro koje škaklja djecu, miluje majčina lica, a s bakama i djedovima ispija kavu. Markov rad „Da sam ja jutro“ poezija je u prozi koja je svojom jednostavnošću i slikovitošću uspjela prenijeti dječji doživljaj obiteljske idile u kojoj dijete odrasta (mentorica Ankica Kovač).

Županijsko povjerenstvo za prosudbu literarnog stvaralaštva predložilo je rad Marka Antonia Kljajića za državnu smotru 2020. godine.

Da sam ja jutro

Da sam ja jutro, učinio bih da noć bude još kraća.

Stigao bih vrlo rano, ušao kroz prozore kuća i osvijetlio sve sobe. Zgrabio bih Sunce i spustio ga svim mamama na lice da ih grije i da im bude lakše. Tate bih malo prodrmao, jer oni su ujutro lijeni i usporeni. Djecu bih poškakljao, uštipnuo, nasmijao se i pobjegao. Kada bi oni otišli na posao i u školu, ja bih s bakama i djedovima dugo pio kavu.

Da sam ja jutro, svima bih olakšao dan.

Marko Antonio Kljajić, 4. b

Likovni LiDraNo

„Ljepota je u oku promatrača” – svake se godine u sklopu Lidrana divimo likovnim ostvarajima naših učenika (Galerija „Oblok“ – Knjižnica Sesvete).